Na današnji dan, prije 178 godina, u Danici Ilirskoj je objavljen članak o “najznatnijem odkritju” - o otkriću procesa koji je poslije dobio ime fotografija. (Danica Ilirska, godina V., broj 14, Subota 6. travnja 1839.)
“I dok je štampa u velikom kulturnom centru Leipzigu još godine 1842. napadala novo otkriće kao ordinarnu nemogućnost i bogohulstvo, intelektualna elita, tada još malog Zagreba, okupljena oko Gajevih novina, mogla je prihvatiti dagerotipiju i shvatiti njeno golemo značenje.” (Nada Grčević: “Počeci fotografije u Hrvatskoj”, Život umjetnosti, br. 6, Zagreb 1968.)
Stoga Fotozine, uz podršku ULUPUH-ove sekcije za fotografiju, Zbora fotoreportera HND-a, Fotokluba Klik, Fotokluba Čakovec, Fotosofia.info, Fotografske udruge Fotogard, Fotokluba Fotovun, Fotokluba Siscia Obscura, KAF-a Sveti Lovreč, Fotokluba Zagreb, Fotokluba Osijek, Fotokluba Marin Getaldić, Udruge Kadar 36, Fotokluba Split i Hrvatskog Fotografskog Centra, predlaže da se 6. travnja obilježava kao “Hrvatski dan fotografije”.
Cilj obilježavanja Hrvatskog dana fotografije je podsjetiti javnost da je fotografija tradicionalna umjetnička grana i vrlo rano prihvaćena u Hrvatskoj, te ukazati na sva njena značenja: umjetnička, tehnička, povijesna, dokumentarna…
Hrvatski dan fotografije bi načelno obilježavali izložbama, seminarima, predavanjima - kako tko lokalno uzmogne, uz nadu da bi jednog dana (možda već 2019. godine, uz 180. godišnjicu otkrića fotografije) mogli organizirati zajedničko događanje, ili barem zajedničku putujuću izložbu.
U telefonskim razgovorima s pravnim službama Hrvatskog Sabora i Ministarstva kulture RH nismo uspijeli doznati postoji li kakva procedura i potreba za službenom registracijom takvoga dana, te molimo da nam javite ako je kome poznat takav postupak.
U Zagrebu, 6. travnja 2017.
Janko Belaj,
osnivač i urednik Fotozina
“Kad danas čitamo kako je Danica ilirska još u travnju god. 1839. reagirala na prvu vijest o Daguerrovom pronalsaku, ugodno smo iznenađeni razboritim i dalekovidnim komentarom u kojem su bile naslućene čak i posljedice koje bi novi izum mogao izazvati na području likovnih umjetnosti. Danas nam se takav komentar čini potpuno logičnim. Međutim, ako se uživimo u ono vrijeme i zamislimo što je značilo otkriće fotografije u svijetu i kako su reagirale druge sredine kad je taj novitet dopro do njih, onda tek možemo pravo ocijeniti kako je ta naša mala sredina bila ipak napredna. Kod nas fotografiju nisu ni osuđivali kao u nekom gradovima Njemačke, a niti su je primali s muzikom kao npr. u Barceloni. I dok je štampa u velikom kulturnom centru Leipzigu jo godine 1842. napadala novo otkriće kao ordinarnu nemogućnost i bogohulstvo, intelektualna elita, tada još malog Zagreba, okupljena oko Gajevih novina, mogla je prihvatiti dagerotipiju i shvatiti njeno golemo značenje.”
(Nada Grčević: “Počeci fotografije u Hrvatskoj”; Život umjetnosti, br. 6, Zagreb 1968.)
Nekoliko mjeseci nakon niže opisane sjednice francuske akademije zananosti, francuska je vlada 19. kolovoza 1839. godine službeno prihvatila patent i proglasila ga “slobodnim za svijet” (libérez au monde). Danas 19. kolovoza slavimo kao međunarodni dan fotografije.
Danica Ilirska, godina V., broj 14, Subota 6. travnja 1839.
Najznačajnije otkriće našeg vremena
Na jednoj od posljednjih sjednica akademije znanosti u Parizu 7. siječnja tekuće godine izvjestio je Arago o prevažnom otkriću Daguerra. Poznata su djelovanja tako zvane optičke sprave camera obscura (komore tamne) i sličnost, kojom se izvana postavljeni predmeti unutra umanjeni na bijelom papiru pokazuju. Gospodinu Daguerru je sada pošlo za rukom, poslije mnogih kemijskih pokusa o prirodi svjetla i boja, onu smanjenu stvarnost, da ju tako nazovemo, uhvatiti i nepomično zadržati na papiru, koji je nekom kemikalijom premazan. Neke stvari, na primjer srebrni klorid (chlorure d'argent) imaju takvu osobnost, da, kad ih samo svjetlo obasja, promjene boju. Tako je gospodinu Daguerru pošlo za rukom, otkriti način kojim se u tamnoj komori (camera obscura) takva slika, svijetlom i sjenom prirodno otisne. Kod tog čudnovatog prikaza predmeti su iscrtani najstrožom točnošću, a boje se prikazuju preljevanjem sjene kao kod tuša. Ako tko želi kakav krajolik, okolicu ili osobu (portrait) imati, može sve to dobiti za nekoliko minuta, bez potrebe da u tome sudjeluje ruka umjetnika (osim kod sjenjčanja [razvijanja!]), i to tako vjernog prikaza kakav umjetnost niked ne će moći postići.
Ovim otkrićem nastat će preokret u umjetnosti crtanja i bakroreza, kojem se posljedice još ne mogu predvidjeti, budući da se tim otkrićem priroda ista u jednom trenu oka i bez pomoći ljudske ruke, kao u zrcalu ulovljena prikazuje.
